Poluostrvo Vrmac razdvaja kotorski od Tivatskog zaliva i predstavlja nastavak planine Lovćen. Najveći vrh je Sveti Ilija visok 785 metara. Prema zapadu, Vrmac se spušta ka prolazu Verige, širokom oko 300 m, koji ga odvaja od Devesinjskog poluostrva sa druge strane Boke kotorske. Poluostrvo je načinjeno od fliša podložnog eroziji i koji je kontrast obližnjem kraškom terenu.Vrmac je u prošlosti je imao veliki strateški značaj jer je upravo kroz Verige prolazila granica između Osmanskog carstva i Mletačke republike, pa tako i danas postoje tragovi fortifikacijskih objekata, podignutih radi odbrane granica.
Na obodu Vrmca, uglavnom na obali nalaze se gradovi i to Kotor i Tivat, a takođeidrugamanjanaseljakao štosuMuo, Prčanj, Stoliv, GornjaLastva, Kavac, Bogdašići.
VišeodpolovinepoluostrvaVrmacjepokriveno šumom, kaoinjenimdegradacionimstadijumom, stimdajevećaučestalost žbunastogpokrivačanegovisokogdrveća. Mogu se naći 63 vrste dendroflore i to cer (Quercus cerris), crnika (Quercus ilex), crni grab (Ostrya carpinifolia), crni jasen (Fraxinus ornus), orah (Juglans regia), pinjol (Pinus pinea), primorski bor (Pinus pinaster), drijen (Cornus mas), maklijen (Acer monspessulanum). Takođe, na Vrmcu je registrovano 558 taksona vaskularnih biljaka, od kojih je 17 zaštićeno nacionalnom legislativom, a 14 vrsta nalazi na CITES Konvenciji, dok je balkanskim endema 13.
Poznato je više tipova vegetacije na Vrmcu, a to su: makija, gariga, suvi travnjaci i pašnjaci, kestenove šume, vegetacija uz more. Makija, kao degradacioni stadijum nekada jakih šuma, opšte je prisutna na Mediteranu, ona ga na neki način danas i predstavlja. U slučaju Vrmca, dominatna je asocijacija crnog jasena i hrasta crnike (Orno-Quercetum illicis). Gariga, koju uglavnom čini žbunje do 1 m visine, ističe se u našem slučaju vrstama iz familije orhideja (Orchidaceae), koje su zaštićene u Crnoj Gori. Takođe bitni i u florističkom smislu bogati, su i suvi travnjaci i kamenjarski pašnjaci, koji predstavljaju krajnji stepen degradacije. Šume kestena u slučaju Vrmca se javljaju na više lokacija, enklava, i prostori se do 200 m. nadmorske visine, i pripadaju zajednici Lauro-Castanetum sativae. Vegetacija uz more potisnuta je urbanizacijom obale u velikoj mjeri, osim dijela Veriga, i nema svojih reprezentativnih sastojina. Submediteranska vegetacija, uglavnom termofilnih hrastova, u vidu visokih stabala hrasta medunca (Quercus pubescens) dokaz je nekadašnjeg stanja kada su šume u pitanju. Danas je predstavljena asocijacijom Rusco-Carpinetum orientalis, i odnosu na druge asocijacije Vrmca, ova je najzastupljenija.
Kada je fauna u pitanju, veća istraživanja nisu sprovođenja, osim onih koja uključuju šira područja, i ovom prilikom ćemo se osvrnuti samo na ornitofaunu, odnosno gnjezdarice, za koje je rađeno i istraživanje. Registrovano je 59 vrsta od kojih se 6 nalazi na Anesku I Ptičije direktive, a od ugroženih pod IUCN Red Listi samo grlica (Streptopelia turtur), koja od 2015. godine ima status VU (vulnerable). Među grabljivicama registrovane su kobac (Accipiter nisus), mišar (Buteo buteo), soko lastavičar (Falco subbuteo), vjetruška (Falco tinnunculus). Od porodice djetlića tu su veliki djetlić (Dendrocopos major), seoski (Dendrocopos syriacus), srednji (Leiopicus medius), mali (Dryobates minor) i zelena žuna (Picus viridis). Od lasti i čiopa tu su daurska lasta (Hirundo daurica), seoska lasta (Hirundo rustica), velika pištarka (Tachymarptis melba) i pištarka (Apus apus). Od pjevačica se javljaju vuga (Oriolus oriolus), šumska ševa (Lullula arborea), sivi voljić (Hippolais pallida), mediteranska grmuša (Sylvia melanocephala), mediteranska bjeloguza (Oenanthe hispanica), plavi droz (Monticola solitarius), brgljez kamenjar (Sitta neumayer), dugokljuni puzić (Certhia brachydactyla) itd. Vrmac je po pitanju ptica, klasično mediteransko stanište.
